Šta se dešava kada jedna žena postane meta na internetu: slučaj Emilije Milojević
Tekst pisala: Nikolina Tomašević
Društvene mreže postale su mesto komunikacije, razmene ideja i javnog izražavanja, ali i prostor u kojem se sve češće pojavljuju različiti oblici nasilja. Uprkos tome, nasilje na internetu i dalje se u javnom diskursu često relativizuje kao nešto prolazno i bezazleno, kao niz komentara koji postoje „samo na ekranu“ i koji navodno ne ostavljaju stvarne posledice. Takvo shvatanje zanemaruje jednu suštinsku činjenicu: digitalna komunikacija odvija se između stvarnih ljudi, a reči izgovorene ili napisane u tom prostoru mogu imati dubok i dugotrajan uticaj na osobu kojoj su upućene.
Za osobu koja napiše uvredljiv ili podrugljiv komentar, to često predstavlja trenutni impuls ili kratkotrajni izraz nezadovoljstva koji će već sutradan biti zaboravljen. Međutim, za osobu koja je meta takvog komentara, ta ista reč može imati potpuno drugačiju težinu. Ona može postati izvor osećaja poniženja, nesigurnosti ili lične povređenosti. Kada se takvi komentari ponavljaju i prerastu u kontinuirano targetiranje, javno diskreditovanje ili organizovano uznemiravanje, posledice prestaju da budu simbolične i postaju duboko lične. U tim situacijama online prostor prestaje da bude samo platforma za komunikaciju i postaje prostor stalnog pritiska, u kojem osoba može razviti osećaj da je neprestano posmatrana, analizirana i izložena javnom sudu.
Prema istraživanjima organizacija koje prate digitalna prava u Srbiji, online nasilje predstavlja sve izraženiji društveni problem. Prema monitoringu digitalnih prava koji sprovodi SHARE Foundation, digitalno nasilje u Srbiji beleži kontinuiran rast. U jednoj godini analize zabeleženo je više od 250 incidenata povrede digitalnih prava, dok je samo u prva tri meseca 2024. godine registrovano 46 slučajeva, što predstavlja gotovo duplo povećanje u odnosu na isti period prethodne godine. Najveći broj tih incidenata odnosi se upravo na uznemiravanje, pretnje i javno diskreditovanje na internetu, što ukazuje na to da negativni komentari i koordinisani napadi na društvenim mrežama postaju sve češći oblik digitalnog nasilja.
https://sharefoundation.info/publication/glasovi-otpora-digitalnom-nasilju-godisnji-izvestaj-monitoringa-povreda-digitalnih-prava-u-srbiji-za-2025-godinu/
Posebno zabrinjavajući oblik digitalnog nasilja javlja se onda kada interesovanje za jednu osobu preraste u dugotrajnu i intenzivnu opsednutost njenim životom. Tada pojedinci ili čitave online zajednice sistematski prate aktivnosti određene osobe, komentarišu njen privatni i profesionalni život, šire glasine ili pokušavaju da pronađu informacije koje bi mogle poslužiti za dalje narušavanje njenog ugleda. U takvim situacijama granica između komentarisanja i uznemiravanja postaje sve tanja, a digitalni prostor može prerasti u okruženje u kojem se razvijaju obrasci ponašanja koji imaju elemente kolektivnog targetiranja i javnog linča.
Jedan od primera koji jasno pokazuje kako online nasilje može prerasti u dugotrajno i intenzivno uznemiravanje jeste slučaj jutjuberke Emilije Milojević. Emilija već više od deset godina aktivno stvara sadržaj na platformi YouTube, gde je izgradila svoju publiku i profesionalni identitet. Međutim, paralelno sa tim javnim radom razvila se i višegodišnja dinamika targetiranja na internetu koja, prema brojnim javno dostupnim objavama i diskusijama na društvenim mrežama, traje već oko sedam godina i vremenom je poprimila sve ozbiljnije razmere.
Važno je napomenuti i da Emilija trenutno studira forenzičku psihologiju, sa profesionalnim ciljem da se u budućnosti bavi pružanjem podrške žrtvama nasilja, uključujući i žrtve internet (cyber) nasilja. U tom kontekstu, ona ističe i svoje razočaranje trenutnim stanjem sistema zaštite, koji prema njenom iskustvu često ne pruža adekvatnu podršku i zaštitu osobama koje se suočavaju sa ovakvim oblicima uznemiravanja. Upravo zbog toga naglašava da želi da svojim budućim profesionalnim radom doprinese unapređenju mehanizama zaštite i većoj podršci žrtvama digitalnog nasilja.
U početku su se ovakve diskusije i negativni komentari najčešće pojavljivali na platformi Twitter, gde su se formirale neformalne online zajednice čiji je fokus bio komentarisanje njenog života i rada. Vremenom se ovaj obrazac komunikacije preselio i na druge platforme, posebno na Reddit, gde danas postoje čitave diskusione teme i zajednice u kojima se njen život i postupci detaljno analiziraju i komentarišu. Reddit kao platforma omogućava anonimnost i dugotrajne diskusije, zbog čega se negativni narativi često razvijaju i šire mnogo intenzivnije nego na drugim društvenim mrežama.
U takvim prostorima komentari često prestaju da budu pojedinačne reakcije i prerastaju u kontinuirane nizove negativnih ocena, spekulacija i ličnih napada. Ono što je u početku možda moglo ličiti na sporadične kritike ili komentare, vremenom je u pojedinim slučajevima preraslo u intenzivno i sistematsko targetiranje.
Jedna od pojava koja se sve češće može uočiti u digitalnom prostoru jeste situacija u kojoj interesovanje za jednu osobu prerasta u dugotrajno i intenzivno praćenje njenog života. U takvim okolnostima pojedinci ili čitave online zajednice sistematski prate aktivnosti određene osobe, komentarišu njen privatni i profesionalni život, šire glasine ili pokušavaju da pronađu informacije koje bi mogle poslužiti za dalje narušavanje njenog ugleda. Vremenom se takve diskusije često udaljavaju od uobičajenog komentarisanja sadržaja i počinju da zadiru u lični prostor osobe o kojoj se govori. U tim situacijama granica između komentarisanja i uznemiravanja postaje sve tanja, a digitalni prostor može prerasti u okruženje u kojem se razvijaju obrasci ponašanja koji imaju elemente kolektivnog targetiranja i javnog linča.
Dodatni razlog za zabrinutost predstavlja činjenica da su u ovim diskusijama često predmet komentarisanja i njena deca. U pojedinim slučajevima na društvenim mrežama pojavljuju se njihove fotografije, uz komentare i diskusije koje se odnose na njihov izgled, ponašanje ili porodični život. Fokusiranje na decu u ovakvim online raspravama dodatno produbljuje intenzitet nasilja, jer se time napadi ne zadržavaju samo na osobi koja je javno prisutna na internetu, već se proširuju i na njen najbliži privatni prostor. Kada se meta napada proširi na porodicu, a naročito na decu, digitalno nasilje dobija mnogo ozbiljniju dimenziju, jer takve objave i komentari mogu stvoriti snažan osećaj ugroženosti i straha za sopstvenu sigurnost i sigurnost porodice.
Kada se posmatraju diskusije koje se godinama ponavljaju na različitim platformama, postaje jasno da u određenim slučajevima više nije reč o običnom komentarisanja ili kritici sadržaja koji neko objavljuje. Kontinuirano praćenje, analiziranje i komentarisanje svakog aspekta života jedne osobe, uz postojanje velikog broja anonimnih profila koji se gotovo isključivo bave tom temom, ukazuje na obrazac ponašanja koji prelazi granice uobičajenog online diskursa i poprima karakteristike digitalnog uznemiravanja, pa čak i svojevrsnog online progona.
Posledice ovakvih situacija mogu biti ozbiljne. Dugotrajno izlaganje negativnim komentarima, javnom ponižavanju i konstantnom nadzoru može dovesti do snažnog psihološkog pritiska, anksioznosti i osećaja nesigurnosti. Kada se u takve narative uključe i članovi porodice, posebno deca, osećaj ugroženosti može postati još izraženiji. Upravo zbog toga ovakvi slučajevi pokazuju koliko je važno govoriti o granici između slobode izražavanja i uznemiravanja u digitalnom prostoru.
Uprkos ozbiljnosti ovakvih pojava, društvena svest o posledicama online nasilja i dalje je nedovoljno razvijena. Činjenica da se ono odvija u digitalnom prostoru često dovodi do pogrešnog zaključka da njegove posledice nisu stvarne. Međutim, psihološki pritisak, narušena reputacija, osećaj lične nesigurnosti i strah koji mogu nastati kao posledica dugotrajnog online uznemiravanja pokazuju da digitalno nasilje ima veoma opipljive posledice u svakodnevnom životu. Upravo zato je od ključnog značaja otvoreno govoriti o ovom problemu, razumeti njegove dimenzije i kontinuirano podizati svest o odgovornosti koju svaka javno izgovorena ili napisana reč nosi u digitalnom prostoru.
